Došlo je vrijeme pisanja našeg prvog posta :))
Prema napucima asistentice tema posta trebala bi biti " Dojmovi s našeg prvog susreta s udrugom " no kako se mi sa našom udrugom još uvijek nismo sastali, ja ću pisati nešto više o samoj udruzi, čime se ona bavi, nadolazećem eventu te kako je uopće do volontiranja i došlo.
Pa krenimo redom ...
Onaj tko me imalo poznaje i poznaje moje dosadašnje studiranje na našem fakultetu, zna da me dosta zanima marketing i sve što ima ikakve veze s njim. Tako je bio i normalan slijed događaja da ove godine od izbornih kolegija upišem Marketing neprofitnih organizacija. Na prvom uvodnom predavanju, asistentica nas je uputila da, ukoliko želimo navedeni kolegij položiti putem kolokvija, moramo ili odvolontirati 30 sati u nekoj od neprofitnih organizacija ili pisati projektni zadatak. S obzirom na široki spektar ponuđenih organizacija i njihova područja djelovanja, sjedenje pred računalom i pisanje projektnog zadatka nije dolazilo u obzir :)
Moram napomenuti i da mi to nije prvi susret s volontiranjem. Do sada sam u više navrata volontirala za Udrugu " Sve za nju " koja se bavi pružanjem informacijske, psihološke i logističke pomoći ženama oboljelima od raka dojke i njihovim obiteljima. Odazvala sam se i svoju volontersku pomoć ustupila i javnozdravstvenoj kampanji koju je pokrenulo Ministarstvo zdravlja pod nazivom " Za zdravlje. Danas. " putem koje su predstavljeni Nacionalni programi ranog otkrivanja raka dojke, debelog crijeva i vrata maternice. Cilj kampanje bio je doći do što većeg broja građana i potaknut ih da se odazovu na pregled kada dobiju poziv za neki od tri navedena preventivna programa, ali i motivirati ih da i inače sami aktivno sudjeluju u očuvanju svog zdravlja.
Osim navedenog, prije otprilike 4 godine zajedno sa svojom prijateljicom Josipom ( novopečenom doktoricom, čestitke od srca još jednom !! ), točnije na njenu inicijativu, upustila sam se i u organiziranje akcija posjete dječjim domovima na području Zagreba. Akcije smo organizirale putem svima dobro poznatog Facebook-a na kojem smo imale osnovanu grupu pod nazivom "Sjetimo se djece u domovima još koji put osim za Božić i Novu godinu". Putem grupe objavljivale smo informacije i kreirale evente o domovima koje smo planirale posjetiti te stupale u kontakt s ljudima koji su na bilo koji način htjeli poduprijeti našu akciju. Kako sam Facebook često nešto mijenja vezano za pravila korištenja svojim uslugama, tako je i naša grupa bila obrisana od njihove strane jer je brojala prevelika broj članova ( prema njihovim kriterijima ) te smo morali preći u domenu Facebook stranice. U cijelom tom prijelazu izgubile smo nažalost veliki broj svojih pobornika. Uslijed povećanja broja fakultetskih i inih obaveza koje su okupirale Josipu i mene stranica više i nije toliko aktivna ( opet nažalost ) ali nadamo se da ćemo se uskoro opet malo pokrenut ( ali za one koje zanima i dalje smo prisutni na fb Sjetimo se djece u domovima još koji put osim za Božić i Novu godinu !! :) ).
Prvi Dom koji smo posjetili bio je Dom za nezbrinutu djecu A.G. Matoš u Selskoj ulici. Osim pregršt prikupljenih, lijepo upakiranih, poklona koje smo im donijeli; od odjeće, obuće, kozmetike i higijenskih potrepština, raznih društvenih igara ( ako me sjećanje dobro služi mislim da je tamo novi dom pronašao i jedan ultra super romobil :) ), školskog pribora i sl. ; najznačajnije je bilo to što se našem posjetu pridružila i Petra Nižetić ( za nju ste pretpostavljam svi čuli ). Ona je za HRT napravila reportažu o našem posjetu domu te u reportaži ukazala i na jedan veliki problem s kojim se djeca, štićenici doma, susreću : " Kamo i kako nakon punoljetnosti ? ".
Sljedeći dom koji smo posjetili bilo je Dom u Nazorovoj koji se brine o djeci, bez odgovarajuće roditeljske skrbi, staroj od 0-7 godina. Nakon uvodnog predavanja o samom domu, njihovom načinu rada, te problemima s kojima se susreću ( komplicirani postupci usvajanja djece iako postoji veliki broj zainteresiranih obitelji ) uslijedila je primopredaja poklona i prikupljenih donacija te igra sa njihovim štićenicima.
Posjetili smo i snijegom zatrpani Dom u Laduču, gdje smo, nakon standardne primopredaje prikupljenih darova i upoznavanjem sa samim domom, uživali u zimskim radostima sa štićenicima doma, grudajući se i sanjkajući na crnim vrećama za smeće ( za sreću je zaista potrebno malo ! ).
Odvažili smo se i na posjet Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra gdje smo još jednom ustvrdili da je čovjekovo najveće bogatstvo, uz obitelj i prijatelje, upravo zdravlje; te da problemi za koje mislimo da nas muče ( učenje za ispite, nemogućnost odlaska na putovanje i sl. ) ustvari uopće niti nisu pravi problemi, te da trebamo biti sretni i zahvali na svemu što nam život ( čitaj : Dobri Bog ) pruža.
Domovima koje smo obišli treba ubrojiti i Domu za djecu Voltino, za koji je malo tko uopće i čuo. Priznajemo, i mi smo se iznenadili kada smo za njega saznali jer smo, kao i velika većina ljudi, mislili da se problemom djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi na području Grada Zagreba bavi isključivo Dom za djecu Zagreb za svim svojim podružnicama.
Zadnja akcija koju smo organizirale bila je posjeta ženskoj kući na području Karlovca u kojoj su privremeni dom našle mlade djevojke koje su igrom slučaja ostale trudne, a koje je njihova okolina prisiljavala da učine pobačaj na što su one odlučne rekle veliko NE!. Ovog puta s nama u posjetu priključile su se i djevojke osmih razreda jedne osnovne škole zajedno sa svojim vjeroučiteljicama. Na to putovanje do Karlovca krenuli smo s još punijim autima nego ikada do sada :) Osim dječje i trudničke odjeće, pelena i ostalih higijenskih potrepština, prehrambenih proizvoda i igračaka; do Karlovca smo uspješno prevezli i nekoliko dječjih hodalica, ljuljačku, stolić za hranjenje i drugo. Nakon upoznavanja i druženja, kao znak zahvalnosti, inicijator osnivanja spomenute kuće odveo nas je u jednu malu kapelicu u kojoj nam je održao jako poučno predavanje o razvoju djeteta tijekom svih 9 mjeseci trudnoće. Tako smo ponešto pametniji i s osmjesima na licima zbog predivno provedenog dana mogli krenuti put Zagreba.
I tu smo nažalost s našim akcijama malo stale, a i tu ću ja stati s današnji postom ( koji je već i sada poveći ) i upoznavanje s novom udrugom ostaviti za sutra ( jer daljnje obaveze zovu ).
Za kraj, ono što već sada sa svojim dosadašnjim iskustvom volontiranja mogu reći je da ga definitivno preporučam svima koji imaju imalo slobodnog vremena i volje. Iskustvo koje na taj način dobivamo i ljude koje tim putem upoznajemo, mogu nas samo obogatiti ( osiromašiti nas neće zasigurno ! ).
Prvi Dom koji smo posjetili bio je Dom za nezbrinutu djecu A.G. Matoš u Selskoj ulici. Osim pregršt prikupljenih, lijepo upakiranih, poklona koje smo im donijeli; od odjeće, obuće, kozmetike i higijenskih potrepština, raznih društvenih igara ( ako me sjećanje dobro služi mislim da je tamo novi dom pronašao i jedan ultra super romobil :) ), školskog pribora i sl. ; najznačajnije je bilo to što se našem posjetu pridružila i Petra Nižetić ( za nju ste pretpostavljam svi čuli ). Ona je za HRT napravila reportažu o našem posjetu domu te u reportaži ukazala i na jedan veliki problem s kojim se djeca, štićenici doma, susreću : " Kamo i kako nakon punoljetnosti ? ".
Sljedeći dom koji smo posjetili bilo je Dom u Nazorovoj koji se brine o djeci, bez odgovarajuće roditeljske skrbi, staroj od 0-7 godina. Nakon uvodnog predavanja o samom domu, njihovom načinu rada, te problemima s kojima se susreću ( komplicirani postupci usvajanja djece iako postoji veliki broj zainteresiranih obitelji ) uslijedila je primopredaja poklona i prikupljenih donacija te igra sa njihovim štićenicima.
Posjetili smo i snijegom zatrpani Dom u Laduču, gdje smo, nakon standardne primopredaje prikupljenih darova i upoznavanjem sa samim domom, uživali u zimskim radostima sa štićenicima doma, grudajući se i sanjkajući na crnim vrećama za smeće ( za sreću je zaista potrebno malo ! ).
Odvažili smo se i na posjet Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra gdje smo još jednom ustvrdili da je čovjekovo najveće bogatstvo, uz obitelj i prijatelje, upravo zdravlje; te da problemi za koje mislimo da nas muče ( učenje za ispite, nemogućnost odlaska na putovanje i sl. ) ustvari uopće niti nisu pravi problemi, te da trebamo biti sretni i zahvali na svemu što nam život ( čitaj : Dobri Bog ) pruža.
Domovima koje smo obišli treba ubrojiti i Domu za djecu Voltino, za koji je malo tko uopće i čuo. Priznajemo, i mi smo se iznenadili kada smo za njega saznali jer smo, kao i velika većina ljudi, mislili da se problemom djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi na području Grada Zagreba bavi isključivo Dom za djecu Zagreb za svim svojim podružnicama.
Zadnja akcija koju smo organizirale bila je posjeta ženskoj kući na području Karlovca u kojoj su privremeni dom našle mlade djevojke koje su igrom slučaja ostale trudne, a koje je njihova okolina prisiljavala da učine pobačaj na što su one odlučne rekle veliko NE!. Ovog puta s nama u posjetu priključile su se i djevojke osmih razreda jedne osnovne škole zajedno sa svojim vjeroučiteljicama. Na to putovanje do Karlovca krenuli smo s još punijim autima nego ikada do sada :) Osim dječje i trudničke odjeće, pelena i ostalih higijenskih potrepština, prehrambenih proizvoda i igračaka; do Karlovca smo uspješno prevezli i nekoliko dječjih hodalica, ljuljačku, stolić za hranjenje i drugo. Nakon upoznavanja i druženja, kao znak zahvalnosti, inicijator osnivanja spomenute kuće odveo nas je u jednu malu kapelicu u kojoj nam je održao jako poučno predavanje o razvoju djeteta tijekom svih 9 mjeseci trudnoće. Tako smo ponešto pametniji i s osmjesima na licima zbog predivno provedenog dana mogli krenuti put Zagreba.
I tu smo nažalost s našim akcijama malo stale, a i tu ću ja stati s današnji postom ( koji je već i sada poveći ) i upoznavanje s novom udrugom ostaviti za sutra ( jer daljnje obaveze zovu ).
Za kraj, ono što već sada sa svojim dosadašnjim iskustvom volontiranja mogu reći je da ga definitivno preporučam svima koji imaju imalo slobodnog vremena i volje. Iskustvo koje na taj način dobivamo i ljude koje tim putem upoznajemo, mogu nas samo obogatiti ( osiromašiti nas neće zasigurno ! ).
Nema komentara:
Objavi komentar